Moram da priznam da sam sa najvećom pažnjom i
zanimanjem – u jednom trenutku sa nostalgijom, ali u drugom sa ogromnim
ohrabrenjem – čitao propozicije ovog Festivala. Zašto? Počeci mog
stvaralaštva na filmu bili su nalik ovom Vašem. Bilo je toliko vjetra i oluja u
traženju nečeg boljeg čime bih se bavio. Bilo je mračno u
sobi... A filmska traka je u međuvremenu usahla, ali film i dalje živi,
takođe i osjećanje čekanja na moje "svjetlo" da se pojavi i
napuni moju uzavrelu dušu... Čekanje i stvaranje! To je svjetleći
filmski luč! I tako će Vaš PRVI film na PRVOM FESTIVALU MLADOSTI
dočekati "svjetlo"... I, Gospode, kako istinito... Znate, u tom mračnom
bioskopu, gledajući u komad platna osvjetljenog vašim talentom, prvi put
osjetićete da niste sami... Prvi aplauz, žiri, eventualne nagrade... Samo
hrabro!
